A ONDA JE BOŽO KRENUO ISPOČETKA cene

Odložio je vrećicu na krevet i na njemu rasporedio svoju malu imovinu.

Ulovio je sebe kako tih nekoliko svakodnevnih predmeta promatra s nježnošću, kao da baš u njima počiva dokaz da će odsad, napokon, sve biti u redu.

Izvadio je zubnu pastu, četkicu i britvicu iz omota i odnio ih u kupaonicu.

Skinuo je zaštitnu vrećicu sa čaše na polici ispod zrcala i u nju stavio svoju novu četkicu i zubnu pastu.

Odložio je zatim na policu i britvicu, pjenu za brijanje i losion, a onda je neko vrijeme promatrao te stvari kao da se radi o umjetničkog instalaciji čija ga je poruka prosvijetlila.

Tako mu se dogodilo da se nepripremljen suočio sa svojim pogledom u zrcalu.

Pogledom koji je tolike godine uspješno izbjegavao.

Bilo je to kao da je nakon dugo vremena spreman sam sebi pogledati u oči, pa su one same sebe napokon potražile u zrcalu.

Bio je to neki novi Božo, a opet jedini pravi.